 |
|
|
|
|
|
Maglaj je grad u središnjoj Bosni smješten u dolini
rijeke Bosne nedaleko od Doboja, pored željezničke pruge
Bosanski Šamac – Sarajevo. Grad se prvi put spominje 16.
rujna 1408. u povelji (sub castro nostro
Maglay) ugarskoga kralja Sigismunda. |
|
|
|
Crtice
iz daleke prošlosti |
|
U
izvješću provincijala fra Marijana Pavlovića, tj.
bosanskih franjevaca fra Jure iz Neretve i fra Pavla
Papića iz 1623. godine, navodi se da župa Maglaj pripada
samostanu u Kreševu.
 |
U izvješću Svetoj
Stolici o prilikama u Bosni i Slavoniji, biskup
fra Jeronim Lučić navodi da je 25. rujna 1637. u
mjestu Maglaj (Maglai) krizmao 435 osoba. Biskup
također navodi da župa Maglaj nema crkvu, a da
njome upravljaju fratri iz kreševskoga
samostana. Mnogi prisutni starci nikada do tada
nisu vidjeli biskupa niti je biskup dijelio
sakramente. Župom je tada upravljao fra Lovro od
Maglaja.
slika:
Nadgrobni spmenik iz
staroga groblja Vis
|
|
|
|
|
U
izvješću iz 1650. godine (o pohodu Bosni između 1645. i
1650. godine) poslanom Svetom zboru za širenje vjere u
Rim, biskup fra Marijan Maravić navodi da grad Maglaj
ima 350 turskih kuća i 4 džamije.
|
 |
|
slika:
Maglaj (Maglai)
17. listopada 1697. |
|
|
U izvješću iz 1675.
godine (o kanonskom pohodu Bosni između 1672. i
1675. godine) dostavljenom Svetoj Stolici u Rim,
biskup fra Nikola Ogramić-Olovčić navodi da je
15. lipnja 1673. posjetio župu Maglaj. O tom
pohodu biskup piše: Ne nađoh u ovoj župi
nijedne crkve. A ta je župa u ovoj biskupiji
najteža od svih drugih, kako zbog zlih Turaka
koji žive u mnogim utvrdama, gradovima i selima,
tako i zbog njezine širine i dužine te mnogih
rijeka koje se na više mjesta ne mogu preći; ona
je naime duga gotovo tri dana hoda, a za nju se
brine samo jedan župnik iz kreševskog samostana.
Broj vjernika koji
sada ovdje živi iznosi 4678. od kojih sam
krizmao njih 3410. Ovdje ima nekoliko
stogodišnjaka koji tvrde da nikada nisu vidjeli
da je neki biskup bio u ovoj župi koji bi
obavljao svoju dužnost.
Ovdje su trojica
šizmatika (pravoslavaca) postali katolicima, a
jedna je katolička djevojka nastojanjem
sadašnjeg župnika fra Augustina Vojanića bila
oslobođena i iščupana iz ruke nekog Turčina koji
ju je bio oteo. Ovdje živi jedan čovjek koji je
uz živu ženu koja se poturčila doveo drugu.
Ostalo je uredu. |
| |
|
.jpg) |
|
slika:
Vojska Eugena
Savojskog bombadira Maglaj (Magolei) |
|
|
|
Dana 18. prosinca 1673.
župljani župe Maglaj uputili su pismo u Rim zauzimajući
se za svoga župnika fra Augustina Vojanića. Točna
pozadina toga pisma nije poznata. Riječ je uglavnom o
tome da su župljani od biskupa fra Nikole Olovčića
isprosili fra Augustina Vojanića za župnika, dok je
njegov pretpostavljeni (provincijal) tomu bio protivan.
Vjernici opisuju vrline svoga župnika i vrlo teško
stanje župe koju je iste godine pohodio spomenuti biskup
Olovčić. Prvi dio pisma pisan je na talijanskom, a zatim
slijedi njegov sadržaj na bosančici, kao i potpisi
župljana u dodatku. Pismo je ovjerio fra Nikola
Misurević, koji je po svoj prilici i njegov sastavljač.
Vrijednost pisma je u tome što se uz pojedine potpise
navode i sela potpisnika, a to nam daje barem neke
podatke o rasprostranjenosti onovremene župe Maglaj.
Radi se o slijedećim selima: Komšići. Cerije, Sikola,
Misurići, Jelovac, Poljice, Tujnica, Še(h)er, Rakovac,
Brusnica (Brijesnica), Lovnica, Bistrica, Orahovica,
Rastuša, Bljuva, Žepče. |
| |
|
Slika:
Maglaj, Stari grad oko 1910.
godine |
Od
pohoda biskupa fra Nikole Orgamića-Olovića 1673. godine
župa Maglaj više se ne spominje u do sada otkrivenim
dokumentima, jer je vjerovatno propala za provale Eugena
Savojskog 1697. godine, kada je katolički narod u strahu
od osvete turske vlasti za pretpljene poraze iselio iz
maglajsko-žepačkog kraja u Slavoniju.
U Šematizmu
Bosne Srebrene za 1856. godinu, a prema podacima iz
1855., u župi Uznesenja BDM u Osovi navode
se i mjesta koja danas u potpunosti ili djelomično
pripadaju župi Maglaj, a to su: Komšići (12 katoličkih
obitelji s 90 katolika), Novakovići (7, 45) i Tomići
(6,61). Prema istom Šematizmu u kapelaniji Ponijevo,
poslije župa Novi Šeher, spominje se i mjesto Čusto
Brdo/Čusto-berdo, s 8 katoličkih obitelji s 60 katolika. |
| |
|
Prema Šematizmu za
1864. godinu u župi Osova navode se i mjesta
koja danas u potpunosti ili djelimično pripadaju
župi Maglaj, a to su: Komšići (12 katoličkih
obitelji, s 73 katolika), Novakovići (6,50) i
Tomići (7,71), a prema istom Šematizmu u
kapelaniji Ponijevo spominje se i mijesto Čusto
Brdo/Čustobrdo, s 8 katoličkih obitelji i 69
katolika. |
 |
Prema Šematizmu
Bosne Srebrene za 1877. godinu u kapelaniji sv.
Ane u Radunicama spominju se slijedeća mjesta
koja danas u potpunosti ili djelimično pripadaju
župi Maglaj: Komšići (17 katoličkih obitelji s
89 katolika), Novakovići (9, 58) i Tomići
(7,44), a prema istom Šematizmu u župi Ponijevo
spominje se i mjesto Čusto Brdo/Čustobrdo, s 10
katoličkih obitelji i 66 katolika.
U imeniku klera i
župa za 1885. godinu, a prema podacima iz 1884.,
navodi se da župi Radunice pripadaju i slijedeća
naselja: Komšići (118 katolika), Novakovići (68)
i Tomići (7,65). Prema istom Imeniku u župi
Ponijevo spominje se i mjesto Čusto Brdo, s 92
katolika. |
|
slika:
Maglaj, Misa u ruševnoj
staroj župnoj crkvi sv. Ante Padovanskoga |
|
|
U imeniku klera i
župa za 1910. godinu u župi sv. Ane u Radunicama
spominju sei slijedeća mjesta: Maglaj – 150
katolika, 2 grkokatolika, 247 pravoslavaca, 3
evangelika, 3400 muslimana i 40 židova. Komšići
(242 katolika), Novakovići (180 katolika) i
Tomići (200 katolika). Prema istom Imeniku u
župi Novi Šeher spominje se i mjesto Čusto Brdo,
sa 166 katolika.
|
|
slika:
Maglaj, Svečano
otvorenje svetišta sv.
Leopolda Mandića
17.06.1679. |
|
|
|
|
|
Maglaj (1911.)
ima džamiju, koja se broji u najljepše na cijelom
Balkanu; tu ima i dostojna hrišćanska crkva – ali
katoličke crkve do dana današnjega nema.
Služba
Božja obavlja se u nekadanjoj, sada već trošnoj i
klimavoj vojničkoj baraki, koja naliči više na staju
nego li na kuću Božiju. Tamošnji katolički narod odveć
je siromšan, da bi sam mogao sagraditi crkvu. Stoga se
je pod pokroviteljstvom vojvotkinje Sofije Hohenberg
(supruge nasljednika prijestolja) sastavio odbor, koji
sakuplja dragovoljne prinose za gradnju tako potrebite
župne crkve, koja će biti posvećena Duhu Svetomu. Darove
je najbolje poslati na predsjednika odbora, na adresu:
„Presvjetli gosp. Klement barun Kettenbur, kotarski
predstojnik, Maglaj, Bosna.“

|
slika:
Maglaj: Mnoštvo
na otvorenju svetišta sv. L. Mandića
17.6.1979. |
|
Poslije Prvoga
svjetskog rata nalazimo zapis o katoličkoj
bogomolji u samom gradu Maglaju, a misu u
katoličkoj crkvi u Maglaju nadjeljom i
blagdanima služili su jedno vrijeme župnici iz
župe Radunice.
...Imadosmo za službu
Božju nešto stare vojničke barake, iz vremena
okupacije (1878.). Pa i ta izgorje neopreznošću
jednog zarobljenika Rusa.
Bol na licu svih
katolika – šaka nas je. Šta ćemo? Gdje ćemo Boga
slaviti, gdje dužnosti kršćanske ispunjavati? |
|
Na 17.
kolovoza 1919. bi svečano blagoslovljen
kamen rimo-katoličke crkve posvećene sv.
Anti Padovanskom...
U Šematizmu
za 1932. godinu, a prema podacima iz
1931., u župi Radunice spominju se i
mjesta: Komšići, Čajići i Novakovići,
koji su zajedno imali 270 katolika,
Maglaj (104 katolika, 1 grkokatolik, 185
pravoslavaca, 9 protestanata i 1827
muslimana), Bradići, Tomići i Brezje
(zajedno 126 katolika, 3 pravoslavca i
30 muslimana) te Liješnica (26 katolika,
1 pravoslavac i 490 muslimana). Prema
istom Šematizmu u župi Novi Šeher
spominje se i mjesto Čusto Brdo, s 257
katolika i 57 muslimana.
|
slika:
Maglaj: „Leopoldov vrt“
iza svetišta prije rata
1992. godine |
|
|
|
Blagoslov
obnovljene župne crkve sv. Ante obavio
je 18. kolovoza 1940. pomoćni biskup
Vrhbosanski dr. Smiljan Čekada. Ta je
crkva filijalna crkva župe u Radunicama.
Sagrađena je 1919. godine, a sada joj je
dograđen i novi zvonik.
 |
U
Šematizmu za 1961. godinu, a
prema podacima iz 1959., u župi
Radunice navode se i slijedeća
naselja: Komšići (221 katolik),
Maglaj (290), Novakovići (142) i
Tomići (148 katolika). Prema
istom Šematizmu u župi Novi
Šeher spominje se i mjesto Čusto
Brdo, s 393 katolika.
slika:
Maglaj: Glavni oltar svetišta
prije rata 1992. godine |
|
|
|
|
| |
|