O gradu | Mapa | Kako do svetišta  
 
Maglaj  je grad u središnjoj Bosni smješten u dolini rijeke Bosne nedaleko od Doboja, pored željezničke pruge Bosanski Šamac – Sarajevo. Grad se prvi put spominje 16. rujna 1408. u povelji  (sub castro nostro Maglay) ugarskoga kralja Sigismunda.

Crtice iz daleke prošlosti

U izvješću provincijala fra Marijana Pavlovića, tj. bosanskih franjevaca fra Jure iz Neretve i fra Pavla Papića iz 1623. godine, navodi se da župa Maglaj pripada samostanu u Kreševu.

U izvješću Svetoj Stolici o prilikama u Bosni i Slavoniji, biskup fra Jeronim Lučić navodi da je 25. rujna 1637. u mjestu Maglaj (Maglai) krizmao 435 osoba. Biskup također navodi da župa Maglaj nema crkvu, a da njome upravljaju fratri iz kreševskoga samostana. Mnogi prisutni starci nikada do tada nisu vidjeli biskupa niti je biskup dijelio sakramente. Župom je tada upravljao fra Lovro od Maglaja.

slika: Nadgrobni spmenik iz staroga groblja Vis

U izvješću iz 1650. godine (o pohodu Bosni između 1645. i 1650. godine) poslanom Svetom zboru za širenje vjere u Rim, biskup fra Marijan Maravić navodi da grad Maglaj ima 350 turskih kuća i 4 džamije.

slika: Maglaj (Maglai) 17. listopada 1697.

U izvješću iz 1675. godine (o kanonskom pohodu Bosni između 1672. i 1675. godine) dostavljenom Svetoj Stolici u Rim, biskup fra Nikola Ogramić-Olovčić navodi da je 15. lipnja 1673. posjetio župu Maglaj. O tom pohodu biskup piše: Ne nađoh u ovoj župi nijedne crkve. A ta je župa u ovoj biskupiji najteža od svih drugih, kako zbog zlih Turaka koji žive u mnogim utvrdama, gradovima i selima, tako i zbog njezine širine i dužine te mnogih rijeka koje se na više mjesta ne mogu preći; ona je naime duga gotovo tri dana hoda, a za nju se brine samo jedan župnik iz kreševskog samostana. Broj vjernika koji sada ovdje živi iznosi 4678. od kojih sam krizmao njih 3410. Ovdje ima nekoliko stogodišnjaka koji tvrde da nikada nisu vidjeli da je neki biskup bio u ovoj župi koji bi obavljao svoju dužnost.

Ovdje su trojica šizmatika (pravoslavaca) postali katolicima, a jedna je katolička djevojka nastojanjem sadašnjeg župnika fra Augustina Vojanića bila oslobođena i iščupana iz ruke nekog Turčina koji ju je bio oteo. Ovdje živi jedan čovjek koji je uz živu ženu koja se poturčila doveo drugu. Ostalo je uredu.

 

slika: Vojska Eugena Savojskog bombadira Maglaj (Magolei)

Dana 18. prosinca 1673. župljani župe Maglaj uputili su pismo u Rim zauzimajući se za svoga župnika fra Augustina Vojanića. Točna pozadina toga pisma nije poznata. Riječ je uglavnom o tome da su župljani od biskupa fra Nikole Olovčića isprosili fra Augustina Vojanića za župnika, dok je njegov pretpostavljeni (provincijal) tomu bio protivan. Vjernici opisuju vrline svoga župnika i vrlo teško stanje župe koju je iste godine pohodio spomenuti biskup Olovčić. Prvi dio pisma pisan je na talijanskom, a zatim slijedi njegov sadržaj na bosančici, kao i potpisi župljana u dodatku. Pismo je ovjerio fra Nikola Misurević, koji je po svoj prilici i njegov sastavljač. Vrijednost pisma je u tome što se uz pojedine potpise navode i sela  potpisnika, a to nam daje barem neke podatke o rasprostranjenosti onovremene župe Maglaj. Radi se o slijedećim selima: Komšići. Cerije, Sikola, Misurići, Jelovac, Poljice, Tujnica, Še(h)er, Rakovac, Brusnica (Brijesnica), Lovnica, Bistrica, Orahovica, Rastuša, Bljuva, Žepče.

 

Slika: Maglaj, Stari grad oko 1910. godine

Od pohoda biskupa fra Nikole Orgamića-Olovića 1673. godine župa Maglaj više se ne spominje u do sada otkrivenim dokumentima, jer je vjerovatno propala za provale Eugena Savojskog 1697. godine, kada je katolički narod u strahu od osvete turske vlasti za pretpljene poraze iselio iz maglajsko-žepačkog kraja u Slavoniju.

U Šematizmu Bosne Srebrene za 1856. godinu, a prema podacima iz 1855., u župi Uznesenja BDM u Osovi navode se i mjesta koja danas u potpunosti ili djelomično pripadaju župi Maglaj, a to su: Komšići (12 katoličkih obitelji s 90 katolika), Novakovići (7, 45) i Tomići (6,61). Prema istom Šematizmu u kapelaniji Ponijevo, poslije župa Novi Šeher, spominje se i mjesto Čusto Brdo/Čusto-berdo, s 8 katoličkih obitelji s 60 katolika.

 

Prema Šematizmu za 1864. godinu u župi Osova navode se i mjesta koja danas u potpunosti ili djelimično pripadaju župi Maglaj, a to su: Komšići (12 katoličkih obitelji, s 73 katolika), Novakovići (6,50) i Tomići (7,71), a prema istom Šematizmu u kapelaniji Ponijevo spominje se i mijesto Čusto Brdo/Čustobrdo, s 8 katoličkih obitelji i 69 katolika.

Prema Šematizmu Bosne Srebrene za 1877. godinu u kapelaniji sv. Ane u Radunicama spominju se slijedeća mjesta koja danas u potpunosti ili djelimično pripadaju župi Maglaj: Komšići (17 katoličkih obitelji s 89 katolika), Novakovići (9, 58) i Tomići (7,44), a prema istom Šematizmu u župi Ponijevo spominje se i mjesto Čusto Brdo/Čustobrdo, s 10 katoličkih obitelji i 66 katolika.

U imeniku klera i župa za 1885. godinu, a prema podacima iz 1884., navodi se da župi Radunice pripadaju i slijedeća naselja: Komšići (118 katolika), Novakovići (68) i Tomići (7,65). Prema istom Imeniku u župi Ponijevo spominje se i mjesto Čusto Brdo, s 92 katolika.

slika: Maglaj, Misa u ruševnoj staroj župnoj crkvi sv. Ante Padovanskoga

U imeniku klera i župa za 1910. godinu u župi sv. Ane u Radunicama spominju sei slijedeća mjesta: Maglaj – 150 katolika, 2 grkokatolika, 247 pravoslavaca, 3 evangelika, 3400 muslimana i 40 židova. Komšići (242 katolika), Novakovići (180 katolika) i Tomići (200 katolika). Prema istom Imeniku u župi Novi Šeher spominje se i mjesto Čusto Brdo, sa 166 katolika.
 

slika: Maglaj, Svečano otvorenje svetišta sv. Leopolda Mandića 17.06.1679.

Maglaj (1911.) ima džamiju, koja se broji u najljepše na cijelom Balkanu; tu ima i dostojna hrišćanska crkva – ali katoličke crkve do dana današnjega nema. Služba Božja obavlja se u nekadanjoj, sada već trošnoj i klimavoj vojničkoj baraki, koja naliči više na staju nego li na kuću Božiju. Tamošnji katolički narod odveć je siromšan, da bi sam mogao sagraditi crkvu. Stoga se je pod pokroviteljstvom vojvotkinje Sofije Hohenberg (supruge nasljednika prijestolja) sastavio odbor, koji sakuplja dragovoljne prinose za gradnju tako potrebite župne crkve, koja će biti posvećena Duhu Svetomu. Darove je najbolje poslati na predsjednika odbora, na adresu: „Presvjetli gosp. Klement barun Kettenbur, kotarski predstojnik, Maglaj, Bosna.“

slika: Maglaj: Mnoštvo na otvorenju svetišta sv. L. Mandića 17.6.1979.

Poslije Prvoga svjetskog rata nalazimo zapis o katoličkoj bogomolji u samom gradu Maglaju, a misu u katoličkoj crkvi u Maglaju nadjeljom i blagdanima služili su jedno vrijeme župnici iz župe Radunice.

...Imadosmo za službu Božju nešto stare vojničke barake, iz vremena okupacije (1878.). Pa i ta izgorje neopreznošću jednog zarobljenika Rusa.

Bol na licu svih katolika – šaka nas je. Šta ćemo? Gdje ćemo Boga slaviti, gdje dužnosti kršćanske ispunjavati?

Na 17. kolovoza 1919. bi svečano blagoslovljen kamen rimo-katoličke crkve posvećene sv. Anti Padovanskom...

U Šematizmu za 1932. godinu, a prema podacima iz 1931., u župi Radunice spominju se i mjesta: Komšići, Čajići i Novakovići, koji su zajedno imali 270 katolika, Maglaj (104 katolika, 1 grkokatolik, 185 pravoslavaca, 9 protestanata i 1827 muslimana), Bradići, Tomići i Brezje (zajedno 126 katolika, 3 pravoslavca i 30 muslimana) te Liješnica (26 katolika, 1 pravoslavac i 490 muslimana). Prema istom Šematizmu u župi Novi Šeher spominje se i mjesto Čusto Brdo, s 257 katolika i 57 muslimana.

slika: Maglaj: „Leopoldov vrt“ iza svetišta prije rata 1992. godine

Blagoslov obnovljene župne crkve sv. Ante obavio je 18. kolovoza 1940. pomoćni biskup Vrhbosanski dr. Smiljan Čekada. Ta je crkva filijalna crkva župe u Radunicama. Sagrađena je 1919. godine, a sada joj je dograđen i novi zvonik.

U Šematizmu za 1961. godinu, a prema podacima iz 1959., u župi Radunice navode se i slijedeća naselja: Komšići (221 katolik), Maglaj (290), Novakovići (142) i Tomići (148 katolika). Prema istom Šematizmu u župi Novi Šeher spominje se i mjesto Čusto Brdo, s 393 katolika.

 

slika: Maglaj: Glavni oltar svetišta prije rata 1992. godine

 
         
 

© Copyright 2008 Svetište sv. Leopolda Mandića Maglaj

Development by MAGNET Production