Dok je još Svetište bilo u gradnji i dok se još sv. Bogdan slavio, stjecajem okolnosti, u običnoj šupi, započele su tzv. Leopoldove srijede. Prva je održana 15. travnja 1978. godine. O čemu je zapravo riječ?

Maglajski župnik i graditelj Svetišta, Anto Baković, nije htio da se slavljenje sv. Bogdana Leopolda svede na jednu ili dvije proslave godišnje, od čega bi bilo malo duhovne koristi. Zamislivši Svetište kao mjesto tihog okupljanja zavjetnog svijeta, kao mjesto molitve i pomirenja s Bogom, kao svetište sakramenta svete ispovijedi, kao mjesto lišeno svake žurbe i bučnosti, uveo je Leopoldove srijede.

Svake srijede u 11 sati počinju u Svetištu svečana pjevanja i zavjetna sveta misa s propovijedi. Sat, dva prije mise vjernici imaju priliku da pristupe svetoj ispovijedi, koju obavlja po nekoliko svećenika. Poslije mise održava se pred moćnikom pučka pobožnost u čast sv. Bogdana Leopolda. Moli se njegova devetnica i druge molitve, sastavljene za ovo Svetište. Na kraju, za one vjernike koji to žele, prisutni svećenici mole posebne molitve, te polažu ruke na bolesnike i druge zavjetnike. Nakon dva do tri molitvena sata u Svetištu, zavjetni svijet obično odlazi u Leopoldov park da se ondje, u Bogdanovu perivorju, okrijepi i odmori.

Svake srijede pristiže u Maglaj iz cijele Bosne 150 do 300 hodočasnika, a kadikad i više. Štovatelji sv. Bogdana Leopolda dolaze srijedom u njegovo maglajsko Svetište i iz drugih krajeva. Svi oni tvore zavjetni puk, koji ispovijeda po nekoliko svećenika, zavjetni puk koji se moli, ispovijeda i kaje, te biva uslišan.

Glas o maglajskim srijedama u njegovu čast ide od usta do usta.