Sestre Služavke Malog Isusa, čije je sjedište Generalne uprave u Zagrebu, a Provincijalne u Sarajevu, posvećuju se osobito brizi za siročad i  napuštenu djecu  te za starce i bolesne.

Dok vrše svoje poslanje u Crkvi neka se sestre prema nauku sluge Božjega Josipa Stadlera, prvog sarajevskog nadbiskupa, nadahnjuju na krepostima koje odsijevaju na Sinu Božjemu, koji je postao “malo dijete” da bi spasio ljudski rod i neka crpe iz ustrajne molitve potrebnu pomoć da budu svijetu svjedocima i apostolima Njegove milosrdne ljubavi.

Na poziv vlč. Ante Bakovića sestre dolaze u Maglaj i počinju vršiti svoje poslanje 25. srpnja 1982. godine

slika: vlč. Ante Baković

Sa službenim dekretom dolaze prve sestre: Smiljana Krišto i  Gervazija – Lucija Blažević.

Sestre preuzimaju ova područja apostolata u Maglaju: katehizaciju, sviranje, vođenje crkvenog pjevanja, uređivanje oltara, kićenje crkve i različite oblike karitativnog djelovanja.

Dok se dekret nije izrealizirao u zamjeni su bile s. Livija Pandžić i s. Leticija Matijević. Sestre su bile podstanarkama u kući gosp. Marijana Sovića uz plaćanje stanarine, koja nije bila mala, kako zapisa u kroniku s. Gervazija.
Imale su veliku vjeru u zagovor sv. Leopolda da će im pomoći u gradnji samostana. Velika vjera u Boga ulijevala im je snagu da su mogle radosno svjedočiti.

Trebalo je puno strpljenja dok se dobila građevinska dozvola. Vjernici su željeli da sestre imaju svoj samostan. Dana 17. mjeseca kolovoza 1985. godine na gradilište je došlo 50 radnika – dragovoljaca.
“Dobrota je dragovoljna ljubav”, govorio je Josip Stadler, a to su pokazali i vjernici župe Maglaj.

slika: Izgradnja u toku

Blagoslov temelja obavio je vlč. Anto Baković uz asistenciju vlč. Šime Janjića, vlč. Luke Janjića i vlč. Miljenka Džalte. S. Rozelina Knežević i s. Lucija Blažević svaki dan su Boga molile i blagoslivljale ruke radnika, kako bi gradnja napredovala

Dvadeset i trećega kolovoza 1986. samostan je pokriven, a krovnu konstrukciju izradio je gosp. Ilija Sović uz pomoć drugih radnika, među kojima je bio i gosp. Pero Širić

slika: Procesija u Leopoldovom parku

Dvadeset i trećega studenoga 1986. godine sestre su se uselile u samostan. Bogu hvala! Blagoslov samostana obavio je vlč. Šimo Janjić uz asistenciju vlč. Miljenka Džalte te uz prisutnost s. Bertile Kovačević, provincijalke, s. Admirate Lučić, zamjenice, i dvanaest ostalih sestara.

Molitva i dobra djela pratila su hod naših sestara. Nedavne ratne nedaće u našoj zemlji sručile su se i na našu Zajednicu, te sestre 21. rujna 1992. napuštaju samostan u Maglaju i odlaze u Lug-Brankoviće. S. Marija Filipović radila je dvije godine sama, a zatim se osniva zajednica koju su sačinjavale sestre: Anita Rajić, Mercedes Mijatović i Marija Filipović

slika: s. Anita Rajić

slika: s. Mercedes Mijatović

slika: s. Marija Filipović

Uz gore navedene sestre, koje su bile kroz šest godina u Lug- Brankovićima, bile su i s. Petra Andrijević, s. Lucija Blažević, s. Amata Doknjaš, s. Anđelina Perić, s. Simoneta Lovrić, s. Marinela Zeko, s. Jadranka Lacić i s. Olga Kikić.

Ohrabrene Utemeljiteljevim riječima i kada su razmotrile potrebe onih kojima su poslane, sestre ponovno obnavljaju svoj samostan. Nakon šest godina kada je kuća bila obnovljena, zahvaljujući Bogu, sv. Leopoldu, Provincijalnoj upravi i donatorima, sestre su se 25. 11. 2000. vratile u Maglaj.

Tridesetoga lipnja 2001. godine održan je susret “PMI” pod motom “Hranite se Riječju”. Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Vlado Košić, pomoćni biskup zagrebački, uz koncelebraciju svećenika. Misno slavlje svojim je pjevanjem uveličao sastav bogoslova iz Sarajeva, “VIS Emanuel”.

         
 

© Copyright 2008 Svetište sv. Leopolda Mandića Maglaj

Development by MAGNET Production